Duže od 20 godina radim kao obiteljska liječnica u istoj ordinaciji obiteljske medicine. Svakodnevno se susrećem s ljudima koji puše i s posljedicama koje pušenje ostavlja na njihovo zdravlje, ali i zdravlje članova njihovih obitelji i drugih ljudi iz njihova okruženja.
Tijekom svog radnog vijeka susrela sam pacijente koji su željeli prestati pušiti i uspjeli u tome, one koji su željeli prestati, ali nikako nisu mogli, te one koji nisu ni željeli prestati pušiti. Godinama promatram kako se kod pojedinaca razvijaju bolesti za koje sam odavno znala da će se razviti, ali to nisam mogla spriječiti jer oni nisu željeli ili nisu mogli prestati pušiti.
Bezbroj puta sam bila isfrustrirana jer su pacijenti pušili pred ordinacijom, a zatim ulazili unutra i tražili pomoć jer ne mogu udahnuti dovoljno zraka. Bila sam isfrustrirana što im dajem inhalatore za koje sam znala da im ne mogu pomoći dok god ne prestanu pušiti. Što pregledavam djecu koja jedva dišu, a odjeća im se osjeti na dim cigareta. Što pušače ne mogu uvjeriti da je pušenje štetno i da trebaju prestati pušiti. A onima koje uspijem uvjeriti, nemam ponuditi ništa učinkovito da im pomogne prestati pušiti.
Onda sam jednog dana čula za „smanjenje štete od pušenja“. Prva reakcija je bila: „Kakvo smanjenje štete? Pa trebaju prestati pušiti i gotovo. Smanjili su štetu. U potpunosti.“ No, onda sam razmislila. Koliko ih je prestalo pušiti u ovih mojih 20 i nešto godina uvjeravanja, moljenja, svađanja? Mogu li ih nabrojati više nego što ima prstiju na jednoj ruci? Teško.
Svijet nepoznat nepušaču
Što je onda s tim smanjenjem štete? Može li se barem tako nešto napraviti? I tako sam otkrila jedan potpuno novi svijet, meni nepušaču nepoznat. Svijet novih duhanskih proizvoda, e-cigareta, aparata za grijanje duhana, snusa i nikotinskih vrećica. Shvatila sam da ne znam ništa o tome, kao ni većina mojih kolegica i kolega, nepušača.
No, dok mi zdravstveni radnici o svemu tome nismo puno znali, mladi i maloljetnici su znali puno više. Tko bi uopće nas zdravstene radnike informirao o tim novim duhanskim proizvodima? A mladi imaju svoje kanale informiranja, društvene mreže, influensere koje prate.
Dok je u našoj zemlji apsolutni informacijski vakuum o novim duhanskim proizvodima i konceptu smanjenja štete od pušenja, na stranicama relevantnih javnozdravstvenih i državnih institucija mnogih zemalja sam našla mnoštvo informacija. Te sam informacije počela prenositi kolegicama i kolegama koji imaju isti problem kao i ja – kako pomoći pacijentima koji puše da prestanu pušiti.
No, iako je naizgled sve lako i jednostavno (informiraj se i educiraj i prenesi to drugima koji su zainteresirani), kad se radi o ovoj temi (temi pušenja, duhana, nikotina, novih duhanskih proizvoda) vrlo brzo uviđam da tu ništa nije jednostavno.
Podjela među stručnjacima
Stručnjaci (znanstvenici i zdravstveni radnici) su podijeljeni. Jedni osporavaju znanstvene dokaze, pogotovo ako su istraživanja financirana od strane duhanske industrije.
Drugi vjeruju dokazima da su novi duhanski proizvodi manje štetni od cigareta s klasičnim izgaranjem, ali smatraju da ti novi proizvodi nisu dovoljno u upotrebi da bi se vidjeli svi njihovi štetni učinci, pogotovo oni koji nastaju nakon više desetljeća upotrebe. A ja se pitam trebamo li čekati 20, 30 ili više godina dokaze da je nešto možda ipak štetnije nego što izgleda i tako zakinuti sve one koji bi imali dobrobit od tih proizvoda (u vidu pomoći u prestanku pušenja)? Što ako se ne pokažu nikakvi dugoročni štetni učinci? Što sa svima onima koji će u međuvremenu oboljeti i umrijeti od posljedica pušenja cigareta s klasičnim izgaranjem?
Tako ćemo moći pratiti eventualnu pojavu tih dugoročnih posljedica na zdravstveno stanje korisnika tih proizvoda. Jer ako ne pratimo i ne bilježimo, nikad nećemo ni imati nikakve podatke niti znati što se događa.
Doprijeti do mladih
Treći tvrde da nema smanjenja štete, već se zamjenjuje jedna ovisnost s drugom. No, prihvatili smo koncept smanjenja štete od ovisnosti o teškim drogama, iako smo svjesni da dio ovisnika nikad ne prestane uzimati supstitucijsku terapiju. Ali svejedno smatramo da smo postigli određeni uspjeh.
Četvrti smatraju da se govoreći o duhanskim i nikotinskim proizvodima kao manje štetnima potiče nepušače da ih počnu koristiti.
Peti opet kažu da stručnjake i zdravstvene radnike ionako nitko ne sluša već da mladi slijede trendove. S tim bih se i složila, ali samo zato što mi zdravstveni radnici ne znamo doprijeti do mladih sa svojim porukama.
Šesti pak kažu da svi oni koji govore o manje štetnim duhanskim i nikotinskim proizvodima čine uslugu duhanskoj industriji. Kao da duhanska industrija nema koristi i od onih koji puše klasične cigarete, a takvih je u Hrvatskoj gotovo 30 posto.
Sedmi kažu da postoje nikotinski flasteri i žvakaće gume odobreni od strane medicinskih institucija za odvikavanje od pušenja, pa tko ne može prestati pušiti bez ičega neka koristi njih. A svi mi koji radimo s pacijentima svaki dan znamo da ti proizvodi nisu najbolje prihvaćeni, koliko god se mi zdravstveni radnici trudili i preporučivali ih pacijentima koji puše.
I tako unedogled. Koliko god frustrira ta podijeljenost, sretna sam što barem komuniciramo o tom problemu koji je realan i svakodnevan - pušenje, njegovi štetni učinci i postojanje manje štetnih alternativa.
Neprekidan rad na prevenciji
Svi se slažemo da je potreban neprekidan rad na prevenciji kako bi se spriječio porast broja novih pušača (bilo klasičnih ili novih duhanskih i nikotinskih proizvoda). Prestanak pušenja je najzdravija odluka za pušače. No, za one koji ne mogu ili ne žele prestati pušiti potrebna su nam druga rješenja, manje štetne alternative. A nama stručnjacima koji se bavimo zdravljem ljudi, potrebni su kvalitetni neovisni podaci o tim manje štetnim alternativama i jasne smjernice za postupanje, iz provjerenih izvora. Zdravstvena administracija bi nam trebala to omogućiti i u tome nas poduprijeti, tako da radimo svoj posao s manje dilema.